1981 Polo GT

[TheFog 1]

Doslovno prvi dio koji sam za ovaj auto kupio su bila 2 dupla Solex 40mm karburatora zajedno sa cijelim airboxom i gumenim prirubnicama sa neke Alfe.

 

 

Originalni karburator - oko za oko, Solex za Solex, haha.

 

 

 

Problem mi je bila usisna grana koju mi se činilo jako teško izraditi jer je kod ovog Pola motorni prostor jako kratak, a firewall nisam htio izrezivati (najviše jer je na njemu broj šasije). Druga opcija je bila kupnja neke gotove usisne grane, ali pogađate - preskupa u tom trenutku i van "low budget" filozofije. To je išlo do toliko apsurdnih razmjera da sam čak počeo raditi model za kalup iz kojeg bi mi na koncu izlili granu jer sam imao nekog poznanika u ljevaoni.

 

 

Ih, budalaštine!

[TheFog 1]

Srećom, došao sam pameti (!?), i uštedio 100tinjak €, te na blaženom ebayu, za koji sam se sve više ohrabrio u to vrijeme, kupio Sorg Motorsport usisnu granu u stanju "kao novo".

 

U međuvremenu su se na oldschool forumu prodavali Weberovi 40mm dupli karburatori, navodno na novo reparirani, te su mi se činili povoljni i u boljem stanju od mojih Solexa. A priznajem da mi je i ona leptir matica uvijek nekako izgledala sexy

 

 

 

 

Naravno, i njih sam rastavio na proste faktore i još jednom ispunio onaj Auto Klub fetiš

 

 

Kasnije sam kupio i ove filtere, najniže, tj. jedine koji su stali. Sorg Motorsport airbox je želja još dan danas ali je bezobrazno skup.

 

[TheFog 1]

http://213.253.112.168/JURINAUTOSLALOMNINO...ETVRTIPUTA.aspx

[TheFog 1]

Zadnje slike otkrivaju još dva detalja na motoru: prvo je štelajuća remenica izrađena doktorskim i vrijednim rukama Saše (Doc). Zbilja, i dan danas kad ugledam ovu remenicu, oblije me ponos što je to rad nečijih ruku i tako prokleto dobro izgleda.

 

 

Druga stvar je Friedrich Motorsport ispušna grana kupljena na Wörtherseeu pred nekoliko godina (uz kavez, najskuplji dio koji sam kupio za ovaj auto).

 

 

 

[TheFog 1]

Da bi što više toga i što brže prošlo kroz glavu, na eBayu sam ugrabio i ovu bregastu 280°.

 

 

 

Opruge tada nisam dirao, kao da sam znao da ću vrlo brzo skidati cijelu glavu

[TheFog 1]

Sandro iz Istre je puno pomogao sa trkaćim dijelovima, kavezom, rabljenim slikovima, pa i ovom Sparco auto opremom (novom):

 

Sparco Sprint V homologirana sjedala

 

 

 

Sparco vodilice

 

Sparco kopče za prednju i stražnju haubu

 

[TheFog 1]

Imao sam i rabljeni Sparco Safari volan, ali u ružnoj smeđoj brušenoj koži koja mi se nikako nije sviđala niti uklapala u crveno-crnu temu, a i bila je u lošijem stanju. Dečki iz tapetarije Vitrum su zato napravili od volana upravo ono što sam htio, a Sandro je osigurao Sparco rukavice da ga imam čime čvrsto uhvatiti.

 

 

 

U međuvremenu sam u oglasniku našao i Sparco papučice, potpuno nove.

 

 

[TheFog 1]

Interijer je zamišljen kao prost, sirov, trkaći...dvije Sparco školjke, Sparco duboki volan, šaltung i par osnovnih intrumenata - obrtomjer, temperatura i pritiska ulja, te temperatura vode.

Bočne panele (koje ionako nisam imao originalne) sam iskrojio iz mediapana i prekrio samoljepljivim materijalom kojim se inače tapeciraju zvučničke kutije (kupljeno u Dobar zvuk, ZG)

 

 

 

 

 

Tamo sam kupio i akustičnu spužnu kojom sam prekrio unutarnju stranu poklopca motora. Nimalo rejserski, ali je hauba bila prekrivena nekom smolom (bitumen valjda) koja je teško išla dolje i ovo mi se činilo kao najjednostavnije rješenje, a i estetski prihvatljivo. Spužva zasad još nije izgorjela od temperature

 

[TheFog 1]

I šiber je prošao raskopaj-očisti-pofarbaj-podmaši-sastavi tretman tako da je potpuno funkcionalan osim što mi nedostaju 2 plastične distance koji ga podignu u ravninu s krovom kad se zatvori do kraja :-\ Ionako razmatram nagovore rejsera da skinem cijelu kapu i nalijepim nekakvu karbonsku ploču

 

 

[TheFog 1]

Došli smo do samog kraja 2009., bio sam jako "umoran" od svega s ovim autom i trebalo bi je da me netko malo pogurne da posložim sve do kraja. Donekle je poslužilo to da nismo imali nijedan drugi auto za predstavljanje "novih projekata" na božićnom VWCC partyu, što smo prakticirali zadnjih godina. Imao sam dobar motiv, a iako svi sami sebe uvjeravamo da slažemo aute za sebe i da nam nije važno drugo mišljenje, bez obzira na to tapšanje po ramenu nekad dobro dođe, a nekad i kritika, ako ju znate primiti.

 

Jedna od mojih karakternih mana je da volim odgađati obveze do zadnjeg trena, pa sam se tako doveo u situaciju da i ovdje sve završava u 2 tjedna prije spomenutog partya (većina stvari oko mehanike, interijera i motora koja je prikazana u prethodnim postovima rađena je u ta 2 tjedna svako poslijepodne poslije posla, svaku noć, u negrijanoj garaži dok je vani bilo desetak °C ispod nule).

 

 

 

 

 

 

 

[TheFog 1]

Ta 2 tjedna su skoro bila uzalud jer na dan partya je zapao toliki snijeg da smo prvo jedva izvukli Pola iz garaže (pošto mi je garaž na nižem nivou), a potom je čak i šlepa zaglavila u snijegu :doh

 

 

 

 

 

[TheFog 1]

Ipak, volja je bila jača i nedovršeni Polo je stigao do Karlovca.

 

 

 

 

Haha, prevara!!! Di su lajtunzi od goriva

 

 

Idućeg dana je, naravno, sijalo sunce...

 

 

 

 

O ovim ružnim farovima malo kasnije...

[TheFog 1]

Otprilike tu je sve stalo. Napola dovršen auto sam zagurao u garažu, a ostatak posla se činio kao samo nekoliko stvari (crijeva goriva, grlo za točenje goriva u tank, električna instalacija, sajle ručne, (kruta) kočiona crijeva, farovi, auspuh, sajla gasa,...)

 

U čitavoj 2010. napravio sam samo kočiona crijeva i nešto malo električne instalacije (Smoki, hvala za kablove!). Doduše, tada je i motor prvi puta upalio nakon što sam ga dovezao kući 2005. Prošlo je 5 (slovima: pet) godina!

 

 

 

 

 

 

 

[TheFog 1]

I u naredne dvije godine lijenost se nastavila i stvarno sam malo radio na Polu.

 

 

 

 

 

 

Ove bočne naljepnice su jedna od malo stvari koje sam se udostojio napraviti u to vrijeme

 

 

[TheFog 1]

Dugujem vam priču o farovima...kako je auto dobio ove oštre linije po boku, a i kako je ostao još dio one želje učiniti auto drugačijim, htio sam umjesto Polo maske s okruglim farovima staviti onu sa Derbya s pravokutnim farovima.

 

Jedva sam negdje našao masku i farove, a jedan far je bio u užasnom stanju sa potpuno trulim sjenilom. Fenom umjesto kirurškog noža sam otvorio pacijenta i zaključio da nema šanse to zakrpati i dobiti sjajnu (kromiranu?) podlogu kakva treba biti na sjenilu.

 

 

 

 

 

[TheFog 1]

Umjesto toga, zaposlio sam Miru (dvojku sa foruma) da napravi plastične kopije ovih sjenila u koja ću kasnije uglaviti xenon leće, što je tada bilo prilično moderno. Premoderno za ovakav auto, ustvari.

 

Kako god bilo, Miro si je dao truda i svoj dio posla napravio odlično (HVALA!). Kasnije sam stavio i planirane leće, a nezgoda se desila u onim zadnjim danima slaganja auta pred VWCC Xmas party kada je jedno staklo palo sa stola i razbilo se. Zato na onim slikama farovi izgledaju onako šugavo, bez stakala.

 

 

 

 

Kasnije sam, nasreću, odustao od tog koncepta i posrećilo mi se što sam na eBayu našao potpuno nove farove za prihvatljive novce. Njemačku je tako lako voljeti...

 

 

[TheFog 1]

Višegodišnja pauza je prestala negdje u ožujku ove godine. Dobio sam mail od još jednog prijatelja Mire (kasnije i sponzora, hvala Miro) sa ovim linkom:

 

Tu me jako puklo, splet raznih životnih okolnosti u meni je prevagnuo da krenem u ispunjenje jedne davne želje, križanja još jedne stavke na listi "stuff to do before I die". Tako je glasio i moj odgovor na ovaj link/mail "dosta je bilo ovog....treba ic vozit neke trke!!!"

 

Isprva sam slabo pomišljao o tome da Pola dovršim...još uvijek mi se to nikako nije dalo. Umjesto toga, tražio sam nešto "gotovo" po oglasniku, s čime bi mogao barem voziti ocjensko spretnosnu vožnju, i to klasu serijskih automobila. Naravno, htio sam nešto iz koncerna, nešto ne baš iz '80ih, a niti preko 2000€, nešto malo, nešto lagano,... Ustvari, VW tu baš i nema bajan izbor modela i kao optimum mi se činio auto koji sam i prije ima (kratko) i još tada mi se prilično dopao - Seat Ibiza 6K. Fascinantno, VW je tada u konkurentom Polu imao tek 100 KS snažan 16v, odnosno 125 KS u (preskupom) Polu GTI, dok je ibiza imala GTI 1.8 16V sa 130 KS, GTI 2.0 16v sa 150 KS, i (rijedak) Cupra ® model 1.8T 150 (180) KS. Obzirom da ih je bilo i do 1000€, ovaj auto je zadovoljavao sve kriterije. Tek kada mi ih je nekoliko promaklo, a druge se pokazale lošima, kako se istovremeno bližio početak sezone, a ja sam već izvadio sve licence, obavio liječnički, skupio opremu...falio je samo auto, pa reko 'ajmo spojiti ugodno s korisnim i završiti Pola.

 

Ponovilo se nešto slično kao ono užurbano slaganje pred Xmas party 2009. Ipak, ovaj puta sam bio barem malo pametniji, bolje sam poznavao sebe.

 

U nepunih mjesec dana (prva trka je bila 14.4., a posla sam se uhvatio 17.3.) bavio sam se manje više raznim sitnicama, poput produživanja sajle gasa (Sajle Brčić na staroj samoborskoj)...

 

 

...izrade kompletnog auspuha od ispušne grane prema ničemu osim mog amaterskog nacrta, dakle čak i bez auta (Auspuh Lastovčić iz Sv. Nedelje - HVALA!)...

 

 

...pošerafio neke stvari, malo ispravio kavez kako je struka tražila, moji dragi i na pomoć uvijek spremni tokari Antonići (Karlo i Neno) su odradili otvor za točenje goriva opet prema mojoj aljkavoj ideji, ali uz njihovu vrhunsku realizaciju...

[TheFog 1]

Od ta 4 tjedna, osim gore spomenutog, većina vremena je otišla na patnju oko motora. Naime, iako je već palio, sada ga nikako nisam mogao upalit. Više neznam šta sve nisam probavao, skidao, stavljao natrag, mijenjao paljenja,... da bi na kraju došao Mata (Mladen) koji je isto tako došao i pred...koliko....4 god(!?)...kada je prvi put upalio. I tako Mata dođe, ja mu hoću pokazat kako neće palit, kad ono...mali se javi Mata, hvala na čudotvornom dodiru i tvojoj blagoslovljenoj ruci

 

Dakle, upalio je, konačno! Završavam posljednje sitnice i u petak, 2 dana prije trke, Polo se prvi puta miče vlastitom snagom. Fešta!!!! Idem na (prvu) probnu vožnju. Jednom niz ulicu prva pun gas, druga. Vraćam se natrag, još jednom prva pun gas, druga KRC!!!!! NEEEEEEE

 

Pripisat ću to svojoj grešci kod slaganja vanjskog homokinetičkog zgloba. Očito se osigurač smaknuo, polusovina krenula ispadat i zglob je uhvatio samo onaj mali komad (2-3mm) iza zareza za osigurač i tu ju je skratio.

 

 

 

Nema predaje...iako sam kratak s vremenom, snaga kluba i svih prijatelja je prevelika. Brzo je pronađena druga poluosovina, Dr. Đis uskače u pomoć, a usput radi i fini tuning nekih stvari (trag kotača, karburatori, paljenje, platine,...). Nažalost, nije ostalo puno vremena za probne vožnje iza toga, ali barem smo na trci. Imenjak iz Karlovca uskače sa svojom prikolicom i u Dugom Selu sam na 1. OSV (ocjensko spretnosnoj vožnji) u prvenstvu regije sjever. Hvala Hrvoju Čižmeku (Čimba) na lijepom gostoprimstvu, razumijevanju za pravljenje iznimke pošto nisam mogao prema ležećim, i lijepim uspomenama koje čuvam sa svoje prve trke s Polom. Nažalost, moj rezultat i nije bio za pohvaliti: na prvom ispitu sam izgubio nekoliko sekundi dok sam pronašao rikverc (posljedica neimanja prakse s autom) i postigao vrijeme za tamo negdje oko sredine poretka. Ustvari sam time bio i zadovoljan jer sam mislio da tamo negdje i spadam, a izgubljene sekunde na prolanalasku rikverca znače da bi bilo i bolje od toga. Super za početak! Međutim nakon toga sam malo psihički zablokirao, mislim da sam previše žalio auto, zatim sam skužio da ručna ne radi, a nakon drugog (ili trećeg) ispita sam slomio šaltung I tu su prijatelji iz kluba pomogli nezamislivo puno, jer kad sam već mislio da je trka za mene gotova, skinuli smo dio, našli varioca u (okolici) Dugom Selu (hvala Miro, Pik, Marijo, Željko!!!) i utrka se ipak nastavila i za mene Organizator je opet imao razumijevanja i dozvolio da startam posljednji, za dlaku izbjegao diskvalifikaciju zbog nesporazuma, ali...rezultati su ipak bili loši i utrku sam završio kao pretposljednji u ukupnom poretku i posljednji u skupini. Tako je izuzetno loše rezultat malo pokvario veselje zbog konačnog početka moje Motorsport karijere U trenucima kad mi je prijetila diskvalifikacija, motivacija za idućom trkom je bila na minimumu, ali kasnije se volja ipak vratila. OSV više nikad nisam vozio nakon toga jer sam shvatio da auto jednostavno nije složen za to - ručne nema, volan pretežak i predug prijenos, neprecizan mjenjač,...

 

Možda dosad nisam spominjao još neka imena, a koja su itekako zaslužna da je došlo do moje prve trke. Igor Mandić (sa legendarnim Golfom 1) je jedan od onih koji su me tjerali naprijed kad mi se nije dalo, savjetovao kad je savjet trebao, velikodušno posuđivao opremu i bio sugovornik kad mi je trebao. Vedran Delimar (Polo Monster) također je prenosio dio atmosfere iz tog sporta što me je sve više i više vuklo, također je bio nesebičan sa savjetima i opremom, a svojom neozbiljnošću nasmijavao i onda kad mi se plakalo. Miro el presidente također zaslužuje velik dio zasluga jer je pomogao na sve načine, pa i one koje nikad nebih očekivao. Ispred svih je moj brat Marijo sa beskonačnim razumijevanjem i potporom čitavih tih iscrpljujućih 8 godina! Lista imena je vjerojatno duža nego što imate volje čitati, pa zato jednostavno hvala svim dragim prijatelji(ca)ma jer svatko je na neki način zaslužan za ostvarenje jednog od mojih snova. Volim vas beskonačno!

 

 

 

[TheFog 1]

Poslije tog OSV-a u Dugom Selu nastavio sam pripremati auto u skladu sa pravilinikom za slalom jer to je bio još taj jedan cilj koji sam si postavio za ovu godinu - okušati se i u slalomu, disciplini u kojoj sam se divio narandžastom kecu Daria Ljubičića, Yugu Andreja Medića, kasnije i kecu Igora Mandića....ovaj zadnji me najviše gurao oko toga da predam zahtjev i za izradu međunarodne HTP (Historic Technical Passport) kako bi s Polom mogao voziti i brdo (prvenstvo povijesnih automobila). Smijao sam mu se i mislio da je lud, kakvo brdo! Di cu jos i to, a jedva sam odvozio OSV...

 

Uglavnom, prvi slalom sezone je došao samo tjedan dana nakon OSV u Dugom Selu, legendarni Preluk! Slušao sam o njemu puno, od nekih čak i dobronamjerne savjete da to baš i nije pametan izbor za prvi slalom u "karijeri" jer je preopasan (stijene s jedne strane, provalija s druge), ali to me samo još više privlačilo.

 

Kako je vremena bilo dovoljno taman za dovesti neke detalje na autu u red i u skladu s pravilnikom, nisam stigao napraviti niti probnu vožnju s autom, tako da, vjerovali ili ne, ovdje sam ga tek prvi put vozio 2. i 3. brzinom pun gas. Gušt koji mi je Preluk pružio je bio toliki da sam još taj dan odlučio zaboraviti OSV ostatak sezone i voziti samo slalom, jer on mi je stvarno bio revolucija u smislu vozačkog doživljaja.

 

Za prijevoz je zaslužan Bajro puks iz AD Kruno, jedan od najjačih sponzora...

 

 

 

 

 

 

 

Obzirom da mi je ovo bio prvi put da vozim slalom, a praktički i prvi put da vozim ovaj auto van zatvorenog poligona, rezultat nije bio ni loš kao na OSV-u. Završio sam 61. od 72 vozača, 12. od 14 u klasi. Ono što me najviše veselilo je da sam iz vožnje u vožnju sve više popravljao vlastito vrijeme, i to po nekoliko sekundi.

 

 

[TheFog 1]

Malo akcije i lijepih uspomena s Preluka...na prvoj slici se vide i navijači - bica, sale i trojan (pardon, ivica)

 

 

 

 

 

 

[TheFog 1]

Evo i videa sve tri vožnje:

[TheFog 1]

Poslije Preluka sam htio više od samog auta i probao sam dotjerat neke stvari koje nisu bile zadovoljavajuće. Jedna od njih je bio i rad karburatora pa sam završio na ispitivanju kompresije gdje se jedan cilindar pokazao lošim. Bez previše premišljanja, glava je išla dolje, na strojnu obradu kod Poge i vrlo brzo bio sam spreman...naravno, dan prije trke - tipično za mene.

 

 

 

 

 

Uslijedio je slalom na kartodromu u Novom Marofu. U međuvremenu sam nabavio i još dva slika (Sandro, hvala), namontirao ih na još jedan set ATS "sir", i po prvi puta probao voziti na slikovima - WOW, koja revolucija, čak i na mokrome! Marof mi je ostao u sjećanju kao izrazito draga staza, ima nešto u tome što nije na cesti već na pisti i glava je očito puno slobodnija zbog toga. Također, staza mi je odgovarala, bila je više tehnička, i tu sam ostvario svoj najbolji dosadašnji rezultat (opet pri dnu, naravno, ništa za pohvaliti), opet sa poboljšanjem vlastitog vremena iz vožnje u vožnju.

 

 

 

Video 1. i 3. vožnje (nedostaje s 2., na kojoj sam ostvario i svoje najbolje vrijeme):

[TheFog 1]

Dovukao sam ga i na 11. VW Tuning Show, baš u vikendu između dva slaloma (Novi Marof i Dubrava):

 

 

 

...a na Dubravi opet malo guštao. Dubrava je jedan od najbržih slaloma u Prvenstvu Hrvatske, što je super jer sam konačno provozao Pola i pun gas u 4., a loše jer se jako osjetilo kako je motor preslab za tako brzu i otvorenu stazu. S tim u skladu su bila i vremena:

 

Edited September 12, 2013 by TheFog

[TheFog 1]

Kako se dam lako nagovoriti, predao sam zahtjev za izradu HTP (Historic Technical Passport) zajedno sa ovim slikama "gotovog" auta i jedino što sam kasnije moram popraviti je bilo vratiti originalnu instrument ploču.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

[TheFog 1]

i taman pred brdsku utrku na Sljemenu (Stubičke Toplice) je bio gotov.

 

 

I tako se obistinilo ono Mandićevo "Voziš Sljeme 1.9." još s početka sezone. Dugujem mu zahvale za sve glavobolje koje mi je zadao silivši me, savjete, i opremu koju je nesebično posudio. Da vozim brdo....s ovim Polom...e to sam mislio da mi se NIKAD neće ostvariti!

 

Prvi subotnji trening sam odvozio katastrofa, najsporije od svih 60ak vozača (4:30.521 / +1:21.221). Malo neugodno popeti se na ono brdo kad znaš da si zadnji, ali Igor je i tu vidio nešto pozivitno: "Pa gore si!". Drugi trening sam malo popravio i uspio ostavit dvojicu sporijih iza sebe (4:18.061 / +1:09.126).

 

Idući dan sam se uspio još malo osloboditi i popraviti vrijeme (4:17.203 / +1:16.390) unatoč problemu s paljenjem zbog kojeg je auto trokirao cijelu utrku. Ljutnja na auto zbog toga je imala pozitivan utjecaj tako da sam u drugoj vožnji dodatno popravio vrijeme (4:09.879 / +1:07.595), ali i fulao 2. brzinu na startu. Poredak je ostao isti, tako da sam svoje prvo brdo završio 4. (od 5) u utrci za BPPV (Brdsko Prvenstvo Povijesnih Automobila), i 52. (od 54 koji su završili utrku) u ukupnom poretku. Kako sam u svojoj klasi bio treći, dobio sam i prvu metalnu nagradu ove sezone